Olovni Vojnik je pravi vojnik, koji ima samo dvije mane. Ima previše osjećajno srce i nema jednu nogu.
Iza Olovnog Vojnika se kriju kad je teško, kad naiđu oluje i teška vremena. Tada kažu da od njega nema niko bolji. Koriste njegovo srce kao sklonište i njegov osmijeh kao kišobran.
Kad se oluja smiri i dođe sunce, Olovnog Vojnika svi lako zaborave. Sjete se da postoje i neki drugi osmjesi i neke druge riječi. Nikada ne pomisle da i iznad njegove glave nekada prolaze sivi oblaci. Nije ni važno. Olovni Vojnik je i onako samo vojnik, i kada odsluži svoje, biće zaboravljen i sasvim sam.
Oko njega će biti samo oni koji su došli da kažu: "Jadan Olovni Vojnik..." i nikome neće biti važno da li je srećan ili tužan.
Iza Olovnog Vojnika se kriju kad je teško, kad naiđu oluje i teška vremena. Tada kažu da od njega nema niko bolji. Koriste njegovo srce kao sklonište i njegov osmijeh kao kišobran.
Kad se oluja smiri i dođe sunce, Olovnog Vojnika svi lako zaborave. Sjete se da postoje i neki drugi osmjesi i neke druge riječi. Nikada ne pomisle da i iznad njegove glave nekada prolaze sivi oblaci. Nije ni važno. Olovni Vojnik je i onako samo vojnik, i kada odsluži svoje, biće zaboravljen i sasvim sam.
Oko njega će biti samo oni koji su došli da kažu: "Jadan Olovni Vojnik..." i nikome neće biti važno da li je srećan ili tužan.