Prije nekoliko godina, opet u jednim novinama, pojavio se naslov za intervju Mikija Perića (koji je tada bio Leontinin dečko), a glasio je: "O Leontini ni reč!" Svako bi tu pomislio da Perić nije htio da komentariše svoju vezu sa dotičnom damom, međutim, Njega u tom intervjuu niko nije ni pitao ništa u vezi sa tim. Opet levat. Klasičan.
Poznajem nekoga za koga sam dugo mislila i vjerovala da mi je prijatelj. Moja definicija prijateljstva je da je to jedna dvosmijerna ulica. Voliš i voljen si, a da to ni jedna od strana ne traži. Kad kažem "voliš" mislim na djela, ne na riječi.
Tako sam ja dugo voljela: podržavala, slušala, trpila, savjetovala, kritikovala kad sam smatrala da će druga strana patiti zbog svojih stavova ili izbora (i to rade prijatelji)...
Sa druge strane sam samo slušala: "Ja sam ti prijatelj.", "Ja bih za tebe...". "Naše prijateljstvo..." Međutim, svakog puta kada je podrška i pomoć trebala meni, izostala je. Druga strana nije imala vremena ili je imala nekih prečih stvari. Kada je trebalo negativnu energiju prebaciti na nekoga, taj neko je znao gdje će da se javi. Kad je neko trebao da bude kriv, opet se znalo ko će biti. Nije to baš dvosmijerna ulica...
Onda sam se osvrnula oko sebe i shvatila da na drugom mjestu postoji neko drugi, ko ništa ne priča, a uvijek je tu u pravom trenutku, da kaže i UČINI sve da budem dobro. To je veći prijatelj nego što su svi drugi, koji su pričali, ikada bili.
Taj "naslov" prijatelj ne znači ništa jer to nije suština takvog odnosa.
Nije važno šta je neko spreman da kaže, jer riječi su ništa ako se ne dokažu djelima.
Jedna jako draga osoba jednom je odlučila da naš odnos stavi "na čekanje", a da me o tome nije obavijestila. Jednog dana sam jednostavno shvatila da nešto nije kako treba. Odgovore na moja pitanja nisam dobijala, a tražila sam ih svuda. Neko je bez najave samo odlučio da me udalji od sebe.
Nakon izvjesnog vremena, pogledali smo se u oči i riječi su same potekle, dobila sam sve odgovore, čak i one koje nisam tražila. Bila sam srećna jer sam dobila suštinu, a kad imate suštinu, koga briga šta piše u naslovu.
Srž, to je ono što se računa. Znamo da smo živi samo kada dotaknemo do srž. Sve ostalo je prazan hod.
Da li bi iko normalan otpio iz boce na kojoj je etiketa "Jack Daniel's" ako je u toj boci H2SO4?